Postavljanje ciljeva, pomjeranje granica do same ivice ljudskih mogućnosti, postizanje i obaranje od sopstvenih do svjetskih rekorda u atletici san je osamnaestogodišnjeg Blagote Petričevića iz Podgorice. Kao član Atletskog kluba „Podgorica”, od 2010. godine uspio je da za kratko vrijeme u više disciplina obori mnoge crnogorske rekorde, a najveća nada crnogorske atletike nada se novim rekordima u Bakuu.
Rekord u troskoku (12,51) u kategoriji pionira postavio je 2011. godine, a 2013. postigao je rekord Crne Gore u trci na 100 metara (10,96) i ispunio normu za mlađe juniorsko prvenstvo svijeta u Donjecku. Ove godine je u sprintu na 100 metara istrčao za 10,77 sekundi čime drži juniorski rekord. Na Balkanskom šampionatu, 2013. godine u Turskoj, osvojio je drugo mjesto, a dobitnik je i specijalnog priznanja Podgorice za odlične rezultate na domaćoj i međunarodnoj sceni i osvojenu srebrnu medalju sa prvenstva Balkana za mlađe juniore. Učestvovao je na velikom broju mitinga, gdje je osvajao prva i druga mjesta u konkurenciji seniora. U Novom Sadu je u februaru ove godine u trci na 60 metara ostvario rezultat (6:99) kojim je oborio crnogorski rekord.
Mladi crnogorski atletičar ne krije da mu je uzor Usein Bolt, najbrži čovjek na planeti, koji u istoj disciplini drži rekord od 9,58 sekundi. Koincidencija ili nešto mnogo veće je činjenica da su Bolt i on rođeni na isti datum, 21. avgusta, s razlikom od deset godina. Zasad samo jedna sličnost, a u nekoj skorijoj budućnosti, vjeruje Blagota Petričević, može ih biti i više, kada dostigne ili čak obori Boltov rekord. Na tome radi svakodnevno po dva i po sata sa trenerom Gojkom Banjevićem, a od nedavno i po duplo više jer kreću pripreme za Evropsko prvenstvo, koje će se poslednje sedmice juna održati u Bakuu.
– Trebalo bi da za Bakuu krenemo već 17. juna. To su prve Evropske igre koje se organizuju ove godine, a iza kojih stoji Olimpijski komitet koji finansira kompletan aranžman. Odmah po povratku iz Bakua, 4. i 5. jula očekuje me Balkansko prvenstvo u Rumuniji. Zasad sam skoncentrisan na prvenstvo u Bakuu gdje ću se takmičiti u trci na 100 metara. Treniramo i po dvaput dnevno, pravimo kombinacije – ujutru teretana, popodne vježbe brzine i izdržljivosti i to na otvorenom, na Ćemovskom polju – kaže Petričević. Ne krije da je bilo koji individualni sport njegova preporuka.
– Pokušao sam da treniram fudbal, ali sam brzo shvatio da mi je bliži individualni sport. Jedino tako svojim radom uspijevamo da pokažemo koliko znamo i možemo. U atletici je sve mjerljivo, nema laži, što štoperica ili metar pokažu, to je to, nema pomjeranja. U toj borbi ste sami sa sobom i niko vam ne može pomoći niti imate koga da okrivite za svoj nuspjeh. Koliko truda uložite, toliko pokažete na terenu i u tome je cijela suština – decidan je Petričević. Kako kaže, cilj mu je da svake godine napravi što bolji rezultat, i ispita kolike su mu granice... Brzina, eksplozivna snaga i brzinska izdržljivost su faktori koji opredjeljuju jednog sprintera, a Blagota to ima, kaže njegov trener Gojko Banjević. Ne krije da, s obzirom na uslove u kojima treniraju, postižu zavidne rezultate.
– Uspjesi koje on postiže mjere se fantastikom, jer u ovakvim uslovima u kojima radimo, bez atletske staze ili stadiona, na otvorenom, u šumi punom kamenja, prepreka i u prašini, gdje je procenat za povrede mnogo veći, drugima bi bio dovoljan razlog da odustanu. Blagoti ne, on u atletici pronalazi samo inspiraciju. Često smo primorani i da improvizujemo, da ne radimo onoliko koliko treba i šta treba, pa u toj improvizaciji i ne možete postići maksimum, ipak, mi rezultatima dokazujemo da su čuda moguća – iskren je Banjević.
Kako ističe, kad ih pitaju kakvu stazu imaju, niko im ne vjeruje da treniraju bukvalno u šumi.
– Kad kažemo da nemamo stazu, ništa im nije jasno, pitaju jel tatran, rupor ili šljaka, koji materijal staze imamo, mi na sve odgovorimo odrično, onda obavezno uslijedi pitanje „pa gdje pobogu trenirate”, i odgovor „u šumi”. Kad se ovako prepričava, to bi nekome čak moglo biti i simpatično, ali ne i nama koji se svakodnevno, godinama unazad suočavamo sa time. Da imamo normalnije uslove, mogli bismo unaprijed znati kakav bi rezultat mogli postići, a s obzirom na to gdje treniramo, ne možete ni da pretpostavite šta sve možete da uradite ili postignete, kako, iz kojih uslova... – pita se Banjević. Ponosan na svog učenika ističe da u njemu čuči veliki potencijal koji se koristi na najbolji mogući način, te ističe da će se za njega tek čuti.
– Uvijek mu zadajem jake treninge jer ako mu je lako to onda nije dobar trening. Kao što nije dobar trening ni kad se dobro ne oznoji. Vjerujem u njega. Biće sve jači i brži, a dokle će ta brzina ići, vidjećemo – kazao je Banjević. On je naglasio i da u svemu imaju svesrdnu pomoć Atletskog sveza Crne Gore.S.RADEVIĆ
Želja – atletska staza
Atletska staza, krug od oko 400 metara sa osam staza napravljena od posebnog materijala, neminovnost je za Podgoricu kao glavni grad, kaže Mirko Banjević. Kako ističe, staza se može napraviti na fudbalskom terenu ili još bolje napraviti poseban atletski stadion.
– Kada imate stazu, mogućnosti za povrede su značajno smanjene i nezamislivo je da jedan sprinter može da radi i funkcioniše na terenu kao što mi to radimo. To je jednostavno nemoguće. Vjerujemo da će u skorijoj budućnosti i Podgorica moći da se ponosi atletskom stazom ili stadionom – poručio je Banjević.